Uni Graz > Geisteswissenschaftliche Fakultät > Institut für Slawistik
 
Font size:      

Padež

Simeon 1969

Simeon, Rikard. Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. I-II. – Zagreb: Matica hrvatska. – Knj. I: 1011 s. – Knj. II: 927 s.

Učenje o padežima dobilo je konkretniji oblik u stoika, koji su zanemarivali etimologiju. Aristotel je smatrao padežom svaki oblik riječi koji odstupa od normalnoga oblika. Stoga je i svaki glag. oblik, prema prezentu, bio padež, a tako i komparativ ili superlativ prema pozitivu. Stoici su izbacili glagole iz kategorije padeža, ograničivši padežni sustav samo na nominalne kategorije, te su prvi uveli opreku između temeljnog padeža (nominativa) i ostalih padeža (casus recti : casus obliqui) zvh; pojedini oblik u deklinaciji kao promjeni oblika ; u jezicima s fleksijama to je morfološka varijanta imenice, pridjeva, zamjenice, broja, ili participa; od ostalih takvih varijanata iste riječi razlikuju se posebnim padežnim nastavkom, nultim nastavkom, promjenom unutrašnjeg samoglasnika, itd., što ukazuje na gramatičku funkciju ili sintaksni odnos riječi.

U jezicima bez fleksija, padež znači obično gramatičku funkciju ili sintaksni odnos riječi, određen prepozicijom, postpozicijom, sufiksom ili česticom, ili pak samo redom riječi pg; oblik što ga poprimaju imenica, zamjenica ili pridjev da bi pokazali svoj odnos prema susjednim riječima w ; oblik imena* (imenice, pridjeva, broja, zamjenice, a u nekim jezicima i participa) u flektivnim i aglutinativnim jezicima, koji izražava različite odnose između danoga imena kao zavisnoga člana skupa riječi i drugoga, upravnog člana toga istog skupa.

Broj je padeža u raznim jezicima različit (npr. u rus. 6, u hs. 7, u finskom 15). Ukupnost padežnih oblika svakoga imena tvori sustav njegove deklinacije. Padežni se oblici tvore dodavanjem osobitih formanata k osnovi rijeci ili pomoću unutrašnje fleksije (npr. st.-irski fer – »muž«, gen. fir – »muža«) mse ;

Grci su shvaćali padež kao spadanje imena od nominativa na ostale padeže, tj. kao odstupanje od nominativa kao osnovnog oblika. Stoga je grč. riječ ptosis značila sve padeže osim nominativa, i zato su Aleksandrinci zvali nominativ δρ&ή πτώσις (1. casus rectus), a ostale πλάγιοι πτώσεις (1. casus obliqui – »zavisni padeži«).

Padeži su dakle pojedini oblici flektirane riječi, poput defleksija od osnovnoga oblika nominativa.

Grci su imali 5, a Rimljani 6 padeža (dodali su ablativ, koji je stoga Varon nazvao cosus sextus vel latinus ).

Vokativ se smatra katkad izravnim padežom (f. cas direct) već zato jer često ima isti oblik kao nominativ, a katkad je, kao nešto strano, umetnut u sistem promjenljivih oblika.

Akuzativ se zove izravni padež (f. cas direct) u romanskim jezicima, jer se tu pojavljuje kao padež izravnoga ili bližeg objekta.

– Naziv „padež“ obuhvaća, prije svega, pojam padeža uopće, tj, svaki pojedini, posebni padežni oblik zajedno sa svima njegovim značenjima i funkcijama u raznim jezicima, svaki novi oblik u deklinaciji sklonjivih riječi koji se po svojemu značenju i funkciji razlikuje od ostalih deklinacijskih oblika dotične riječi u danom jeziku.

Sva pak značenja i funkcije padeža mogu se okupiti u ove 4 skupine:

  1. gramatička kategorija imena koja izražava odnos označenoga njime predmeta prema drugim predmetima, oznakama ili procesima (radnjama, stanjima) stvarnosti i, prema tomu, koja ustanovljuje odnos danoga imena u danom kategorijskom obliku padeža prema drugim dijelovima rečenice; usp. odnos kategorije padeža u analitičkim jezicima, te ; smanjivanje broja opreka koje sačinjavaju kategoriju padeža u suvremenom engleskom jeziku;
  2. jedan od kategorijskih oblika padeža koji, zajedno s drugima (drugim), sačinjava (konstituira) kategoriju padeža u danom jeziku – ili jedna od morfosintaksnih varijanata takovoga oblika;
  3. jedan od kategorijskih oblika koji sačinjavaju padežne sustave raznih jezika (u evropskim – nominativ, genitiv, dativ i dr. padeži), a također na različite načine izražavana značenja koja se mogu semantički konfrontirati sa značenjima kategorijskih oblika padeža (u 1. značenju);
  4. dana sintaksna funkcija ili dana vrsta sintaksne upotrebe kategorijskog oblika padeža ili njezina semantičko-sintaksnog ekvivalenta; npr. priadjektivni padež, prisupstantivni padež ahm.