Uni Graz > Geisteswissenschaftliche Fakultät > Institut für Slawistik
 
Font size:      

Sead Nazibegović

SEMANTIKA NOVINARSKOG NOMINATIVA [1]

Sead Nazibegović , asistent na Odsjeku za bosanski jezik i književnosti

Lingvisti nominativ smatraju nezavisnim padežom. Slično se govori i o vokativu. I morfološki i sintaksički lingvisti nemaju brojnih potvrda tvorbe i upotrebe nominativa. Naprotiv, nominativ je u mnogočemu reduciran. Kada se usporede tri značajne škole južnoslavistike ( bosanski, hrvatski, srpski, jezik) [2] razlike interpretiranja nominativa gotovo da ne postoje. Takav nastanak i takva tvorba nominativa proizvod su općih jezičkih osobina među kojima jedno od mjesta zauzima i ovaj padež. Dakle, formalno gledano, nominativ se “organizirano” niti forsira niti zatire.

Poznate su morfološke osobine nominativa u sve tri južnoslavenske lingvističke škole: [3]

- Nominativ je imenski oblik koji ne zavisi ni od jedne druge reči u rečenici, pa se zato zove nezavisni padež. Nominativ je imenski oblik u kome stoji ime pokretača i vršioca glagolske radnje, nosioca stanja ili osobine koja se iznosi u rečenici. Taj oblik je nezavisan od ostalih reči, sve druge reči u rečenici su, posredno ili neposredno, zavisne od njega. Odgovara na pitanje : ko, šta?[4]

- Po odnosu prema ostalim riječima u rečenici padeži mogu biti zavisni (kosi) i nezavisni. Nezavisni su padeži nominativ i vokativ. Oni služe za imenovanje , i to nominativ u pripovijedanju i opisivanju, npr.: Ševa leti visoko , a vokativ u izravnom obraćanju, npr.: Ševo, leti visoko ! Padeži odgovaraju na pitanja ( osim vokativa) a nazivaju se latinskim imenima i obično se prema klasičnoj gramatici redaju ovako: 1.nominativ (N) : tko?, što?… Padeži se prepoznaju po pitanjima na koja odgovaraju, po nastavku, naglasku i iz smisla rečenice. Rod, broj i padež gramatičke su kategorije, od kojih svaka ima posebno gramatičko značenje, ali nema i svoj poseban izraz. One su sve tri označene jednim nastavkom (amalgamom). U nastavku je, prema tome, jednom izrazu pridruženo više gramatičkih sadržaja. Na primjer, u riječi žena nastavak –a kazuje da je riječ o jednoj osobi, o ženskom rodu i nominativu.[5]

- Promjena riječi ( imenica, zamjenica, pridjeva i nekih brojeva) po padežima naziva se deklinacija. U našem jeziku ima sedam padeža…što predstavlja sedam mogućih oblika koje deklinabilna riječ može dobiti promjenom svoga nastavka. Stoga je padež morfološka kategorija; padežni nastavak daje imenici određeno gramatičko značenje što čini dopunu ( otuda dopunsko značenje ) leksičkom značenju riječi koja se mijenja. Prema tome, padežnim značenjem izražava se odnos konkretne riječi prema ostalim članovima iskaza, tj. prema sadržaju rečenice. Na osnovu takvog odnosa razlikujemo : nezavisne i zavisne padeže.

1. Nezavisni padeži su:

-nominativ (N)- služi za imenovanje ( nominaciju ) u pričanju (kazivanju) i opisivanju,a odgovara na pitanje : ko/šta? npr. čovjek stade, žena sjedi, kapija se otvara;

-vokativ…[6]

Sintaksički gledano, navedene škole smatraju da nominativ funkcionira kao:

- Za nominativ smo već kazali da je to oblik samostalnih reči i obično u samostalnoj, a retko u nesamostalnoj službi. On je padež ne zato što bi se njime označavao odnos prema nekoj drugoj reči, nego po tome što je on poseban oblik samostalnih reči koji ima svoje funkcije u rečenici. A najznačajnija funkcija ovog imenskog oblika je funkcija rečeničkog subjekta. Nominativ je, dakle, osnovni oblik samostalne reči, i tu, u službi subjekta rečenice, on je njen centar i osnova na koju se naslanjaju svi ostali njeni delovi. Reči deklinacije koje su neposredno, kao bilo koje vrste odredbe pojma u nominativu, s njim vezane, najčešće stoje u obliku nominativa.[7]

- Subjekt je imenska riječ u nominativu, padežu subjekta, kojoj mjesto u rečenici otvara predikat. Gramatičke kategorije subjekta jesu rod, broj i padež. Subjekt se obavezno slaže s predikatom u licu i broju. Sintaksičke funkcije padeža (nap. izdvojen samo nominativ) : nominativ može biti: predikatno ime, predikatni proširak, subjekt. ( u ovoj gramatici se na jednom mjestu daje samo pregled sintaksičkih funkcija padeža, tj. navodi se u kojoj se sve sintaksičkoj katogoriji koji padež pojavljuje u rečenici i kakvo mu je sintaksičko značenje.[8]

- Nominativ je nezavisni padež u kome stoji ime pokretača i vršioca glagolske radnje, nosioca stanja ili osobine koja se iskazuje u rečenici. Oblik imenske riječi u nominativu nezavisan je od ostalih riječi, a sve druge riječi u rečenici su ,direktno ili indirektno, zavisni od njega. Najzanačjnija funkcija nominativa u rečenici jeste funkcija rečeničkog subjekta. …Može se reći da je nominativ u funkkciji subjekta rečenice centar i osnova te rečenice na koju se naslanjaju svi ostali dijelovi. Nominativ je stvarni oblik gramatičkog subjekta i osnovni oblik samostalnih riječi. Nominativ se upotrebljava i u funkciji nepotpunih rečenica. Imenice se opotrebljavaju u tom obliku kad se u jakom uzbuđenju izriču kao uzvici: Auto ! Požar ! Voda ! Vatra ! Sramota ! Osnovni oblik samostalnih riječi, odnosno nominativ, opotrebljava se i izvan rečenice.[9]

Stanje u savremenom bosanskom jeziku potvrđuje i morfološke i sintaksičke osobine nominativa. Međutim, razvojem informatičkih nauka, sve većom medijskom komunikacijom nominativ i semantički i sintaksički često je u upotrebi koja nije tradicionalna. Naime, aktuelno- -kolokvijalni nominativ u funkciji često je u alternaciji sa akuzativom.

Brojni su primjeri za takvo što u savremenim bosanskohercegovačim medijima. Aktuelno-kolokvijalni nominativ u pozicijama gdje se ne bi trebao nalaziti izaziva zablude. Istina, semantički gledano, u nekim se slučajevima njegova upotreba može i prihvatiti. Međutim, pravi smisao se uglavnom gubi. U narednim primjerima teško je razlučiti pravo značenje:

  1. Odmah, na početku susreta, Dinamo je iznenadio Milan. ( komentator Televizije Bosne i Hercegovine, 9.8.2000., nogometna utakmica Milan-Dinamo )
  2. Plin zapalio stan. ( Dnevni avaz, 3.8.2000., str. 17)
  3. Adi Sarajlić istetovirao ZOI 84 na desnoj mišici. ( Dnevni avaz, 5.8.2000., str. 36)
  4. Ljubuški dočekuje Troglav. ( Dnevni avaz, 5.8.2000., str. 40)
  5. Brotnjo u derbiju dočekuje Sarajevo. ( Sport, 8.8.2000., str. 12)
  6. Posušje dočekuje Travnik. ( Sport, 8.8.2000., str. 14)
  7. Spartak porazio Voronež sa 1:0.( Sport, 8.8.2000., str. 40)
  8. Nant deklasirao Monako. ( Dnevni avaz,6.8.2000., str 26)
  9. Opušak izazvao plamen. ( Dnevni avaz, 9.8.2000., str. 20)
  10. “Audi” udario “Opel”. ( Dnevni avaz, 8.8.2000., str. 21)
  11. Venus savladala Seleš. ( Dnevni avaz, 8.8.2000., str 30)

Prvi navedeni primjer ima dvosmisleno značenje. Jedno bi bilo da je ekipa Dinama na početku susreta postigla pogodak i iznenadila tim Milana. U drugom slučaju, Milan je taj koji je postigao pogodak i iznenadio ekipu Dinama. Svakako, gledaocu koji ne prati pažljivo, ostaje dilema.

Četvrti navedeni primjer unosi još veću zabunu. Obje ekipe nalaze se u nominativu, a najava bi trebala da posluži za objašnjenje činjenice ko je domaćin susreta. Semantički, domaćin u takvom slučaju može biti i Ljubuški i Troglav. I u naredna dva primjera javlja se slična situacija. Pošto su imena pomenutih ekipa upotrijebljena u nominativu, može se shvatiti da svaka od tih ekipa može biti domaćin.

Sedmi i osmi primjer pokazuju koliko “opasnosti” za novinara nosi upotreba nominativa. Oba podatka istaknuta su kao udarne vijesti o značajnim rezultatima. Problem je, međutim, što u tim odnosima ništa nije precizirano onako kako treba. U sedmom primjeru, opet sa semantičkog aspekta, pobjednik može biti i Spartak i Voronež. Isto tako, u osmom primjeru imamo informaciju da je neko deklasiran, ali ne znamo tačno ko. Mogao je to u ovom slučaju biti i Nant i Monako. I u jedanaestom primjeru ponavlja se greška u vezi sa nominativom koji dolazi kao drugi član, tako da nije jasno da li je Venus savladala Selešovu, ili je Selešova bila uspješnija od svoje protivnice.

Olakšavajuća okolnost u takvim slučajevima je to da niti jedno od značenja nije nemoguće. Ipak, nije rijetka niti pojava da se konstruiraju rečenice sa dva nominativa koje su prosto nevjerovatne. Primjer za to je “Plin zapalio stan”. Ako je plin bio uzrok da izgori neki stan, što je jedno značenje, onda je rečenica ispravna. S druge strane, postoji i mogućnost, barem u ovoj rečenici, da je stan bio uzrok da se zapali plin. U tom slučaju, dvosmisao, pored zablude, uzrokuje i pojavu besmislice.

U primjeru pod brojem 3 , također se može dobiti nemoguće značenje. Logično je da je Adi Sarajlić kao osoba bio u stanju na svojoj desnoj mišici istetovirati ZOI 84, ali u ovoj konstrukciji postoji mogućnost i da je ZOI 84 na svojoj desnoj mišici istetovirao ime i prezime Adija Sarajlića. Jasno je da se još jednom radi o rečenici koja unosi zablude.

Kako je ranije već rečeno, u svim prethodnim primjerima prisutna je višeznačna semantika. Dvosmislice otežavaju čitaocu, gledaocu ili sluašaocu da shvati značenje, poruku, informaciju. Najuvjerljiviji primjer za takvo što je “Audi” udario “Opel”. Za nekoga će biti da je automobil marke “Audi” bio taj koji je udario,a automobil marke “Opel” taj koji je udaren, a za nekoga će ovakva rečenica imati suprotno značenje. Smisao ovakvih rečenica je posebno teško shvatiti, jer obje varijante su moguće. Primjer “Opušak izazvao plamen” jest višeznačan kao i prethodni primjer. Može se protumačiti da je opušak bio uzrok požara, što je ustvari trebala biti informacija, ali i da je plamen bio uzrok da se opušak zapali. Niti druga mogućnost, dakle, nije potpuno isključena. Nakon ovakve nedoumice sa upotrebom nominativa, do pravog značenja može se doći tek kada se pročita cijeli tekst. Jasno je onda da ovakva formulacija ne nosi egzaktan podatak u sebi. Ovo, svakako, doprinosi da se odstupi od jednog od osnovnih novinarskih postulata—jasnosti.

U primjerima je primijetno i to da se rečenice svode i na određenu logiku da je na prvom mjestu vršilac radnje ( koji je ,prema tome, u nominativu), a na drugom mjestu je objekat ( i on je u nominativu). Kada se izvrši analiza na većem broju primjera jasno je da se skoro podrazumijeva da je to formula ovakvih rečenica. Potvrda toga je i da se u navedenim primjerima, ako se uzme u obzir ova šema, sve može shvatiti onako kako je to autor zamislio. Ako se držimo ove ne baš pravilne logike, shvatićemo da je Dinamo taj koji je postigao pogodak, da je plin uzrok požara, da je Adi Sarajlić taj na kojem je nešto istetovirano, da je Ljubuški domaćin u susretu sa Troglavom, isto tako da su Brotnjo i Posušje ekipe koje će ugostiti timove Sarajeva i Travnika, zatim da je Spartak pobjednik u duelu sa Voronežom, da je Nant bio bolji od Monaka…

Rečeno je i to sa su u pogledu upotrebe nominativa saglasne tri južnoslavenske lingvističke škole. Da je to zaista tako, potvrđuje i nadnaslov “Bajern nadigrao Mančester Junajted” ( Sportske novosti, Zagreb, 7.8.2000., str. 6). Pobijediti su, dakle, mogla oba tima. U kasnijem tekstu saznaje se da je pobjednik Bajern. Ovo potvrđuje da je i u hrvatskim medijima utemeljena činjenica da prvi oblik nominativa označava vršioca radnje, a da je u drugom slučaju riječ o objektu. Ipak, u medijima iz susjedne zemlje slučajevi ovakvog novinarskog nominativa nisu previše rašireni.

Pored ovih primjera koji su u upotrebi u medijima, u savremenom bosanskom jeziku javlja se tendencija nepravilne upotrebe nominativa:

- Pile pojede prase.
- Brod vuče tegljač.

Dvosmislenost je prisutna u oba primjera. No, u ovakvim slučajevima jasno je da je samo jedno značenje prihvatljivo, a da je drugo besmislica.

Postavlja se pitanje—kako i da li eliminirati ovu pojavu koja sve više uzima maha ?

Prvo što se treba poduzeti jest uspostava tendencije da je drugi član u ovakvim konstrukcijama objekat. Ovo tim prije jer je u primjerima koje smo analizirali objekat bio uvijek na drugom mjestu. Kada bi to bilo pravilo, riješio bi se problem u semantičkoj ravni. Međutim, ponovo bi bilo nedoumica i dvosmislica, pošto je morfološki oblik objekta i dalje nepromijenjen.

Drugo rješenje ovoga problema bilo bi da se objekat javlja u drugom padežu, a ne u nominativu. Ustvari, u pravom nominativu i jest samo vršilac radnje, a drugi član, odnosno, objekat nalazi se u kvazinominativu. Prema tome, u ispravnoj konstrukciji vršilac radnje bi ostao u nominativu, a pravi smisao bi se dobio time što bi objekat bio u drugom padežu. Iako je to u posljednje vrijeme neobično, navedeni primjeri koji su unosili višeznačje, mogli bi se preformulirati:

  1. Odmah, na početku susreta, Dinamo je iznenadio Milana.
  2. Ljubuški dočekuje Troglava.
  3. Brotnjo u derbiju dočekuje Sarajeva.
  4. Posušje dočekuje Travnika.
  5. Nant deklasirao Monaka.
  6. Bajern nadigrao Mančester Junajteda. itd.

Oblici u primjerima pokazuju da je objekat na drugom mjestu i to je distinkcija između subjekta i objekta i u semantičkom i u svakom drugom smislu.

Međutim, problem se javlja u ovim primjerima:

  1. Plin zapalio stana./Plin zapalio stan
  2. Opušak izazvao plamena./Opušak izazvao plamen
  3. Tegljač vuče broda./Tegljač vuče brod., i slično.

Drugo rješenje ovog problema je proširenje osnovne rečenice epitetom, odnosno atributom.Na taj način ne bi postojala mogućnost višeznačja:

  1. Plin zapalio prizemni stan.
  2. Opušak izazvao ogroman plamen.
  3. Tegljač vuče natovaren brod.

U ovakvim konstrukcijama napravljena je distinkcija između subjekta i objekta, tako da dvosmislenost ne postoji.

Stoga preostaje da se nađe rješenje između pomenunutih varijanti. Ako će se posmatrati slika na terenu, onda je najprihvatljivije da je objekat u nominativu uvijek na drugoj poziciji. Ipak, činjenice potvrđuju da i dvije preostale mogućnosti nisu bezrazložne i da mogu naći opravdanje za upotrebu. Bitno je samo to da se što prije ustanovi odgovarajuće pravilo kako bi se izbjegle zamke višeznačne semantike.

ZAKLJUČAK

Autor se u radu bavi upotrebom i semantikom nominativa u bosanskohercegovačkim elektronskim i štampanim medijima. U savremenoj medijskoj komunikaciji nominativ je i semantički i sintaksički često u upotebi koja nije tradicionalna, odnosno, u alternaciji je sa akuzativom. Ta pojava izaziva stvaranje dvosmislica, a u nekim slučajevima i besmislica. Postavlja se pitanje- kako i da li eliminirati ovu pojavu? Rješenja su: da je objekat koji je u nominativu uvijek na drugom mjestu; da objekat bude u nekom drugom padežu; da se uz objekat nalazi epitet,odnosno atribut.

CONCLUSION

In this study the author is dealing with usage and semantics of nominative form in BH ( Bosnian and Herzegovina ) electronic and printed media. In modern media communications nominative form is used very often by semantics and syntax. This usage is not traditional, in alternation with accusative. This phenomenon causes creating of new ambiguities (ambiguous statements ) , but in same cases also words without meanings ( non sense ). There is the question- should this phenomenon be eliminated and how? Solutions are: the object in nominative form should be on the second place; the object should be formed in some other case; there should be an epithet or attribute with object.

[1] Podrazumijeva se upotreba nominativa u bosanskohercegovačkim medijima ( dnevnoj štampi i televiiziji)

[2] Mihajlo Stevanović: Savremeni srpskohrvatski jezik 1 i 2 ( Beograd, 1969.godine )

Grupa autora: Hrvatska gramatika ( Zagreb, 1997.godine )

Hanka Vajzović i Husein Zvrko: Gramatika bosanskog jezika ( Sarajevo,. 1994.godine )

[3] Sarajevo, Zagreb, Beograd

[4] Mihajlo Stevanović: Savremeni srpskohrvatski jezik 1 (Beograd. 1969.godine, str. 353 i 354 )

[5] Grupa autora: Hrvatska gramatika ( Zagreb, 1997.godine, str. 102 i 103 )

[6] Hanka Vajzović i Husein Zvrko: Gramatika bosanskog jezika ( Sarajevo, 1994.godine, str.49 )

[7] Mihajlo Stevanović: Savremeni srpskohrvatski jezik 2 ( Beograd, 1969.godine, str. 159 i 160)

[8] Grupa autora: Hrvatska gramatika (Zagreb, 1997.godine, str. 421 i 581 )

[9] Hanka Vajzović i Husein Zvrko: Gramatika bosanskog jezika ( Sarajevo, 1994.godine, str. 149 i 150 )

http://www.ff.untz.ba/seadnazibegovic.htm