Uni Graz > Geisteswissenschaftliche Fakultät > Institut für Slawistik
 
Font size:      

Barić i dr. 1995

Barić i dr. 1995: Barić, Eugenija; Lončarić, Mijo; Malić, Dragica; Pavešić, Slavko; Peti, Mirko; Zečević, Vesna; Znika, Marija. Hrvatska gramatika . – Zagreb: Školska knjiga. – S. 96-99

MORFEM

Najmanji odsječak riječi kojemu je pridružen kakav sadržaj, tj. koji iu kakvo značenje, zove se morfem.

Riječ se može sastojati od jednoga ili više morfema:

  • 1 morfem – ja, sutra
  • 2 morfema – žen-a, kiš-a
  • 3 morfema – sol-i-ti, gldv-ic-a
  • 4 morfema – stan-ar-sk-i itd.

Dijeljenje riječi na morfeme zove se morfemska analiza riječi, a razina na kojoj se provodi morfemska razina. Dijeljenjem riječi na morfeme dobivaju se odsječci sa značenjem, dok se dijeljenjem riječi na slogove mogu dobiti odsječci bez značenja, npr. žen-a ;že-na.

Isti odsječak izraza u jednoj je riječi morfem, a u drugoj to ne mora biti ako tom odsječku nije pridružen kakav sadržaj. Na primjer, odsječak do u riječi dobro nije morfem jer nema nikakva sadržaja, kao što ga nema ni odsječak bro. Međutim, u riječi dograditi odsječak do je morfem sa značenjem svršenosti i dovršenosti glagolske radnje. Isto tako odsječak maj u riječi majka nije morfem, a u riječi maj sa značenjem 'svibanj' jest.

Izostanak morfema također je oznaka, pa tada govorimo o nultom morfemu, morfemu (Ø).

Nulti morfem, tj. izostanak morfema izrečenog fonemima dolazi u N jd. imenica most i kost, pa to bilježimo most-0, kost-0 prema G most-a, kost-i, gdje su na istom mjestu morfemi a i i.

Izraz morfema zove se morf .

Isti morfem u svim oblicima iste riječi ili u različitim riječima nema uvijek isti izraz, tj. isti morf. Na primjer, morfem rek sa sadržajem 'usmeno priopćiti' ima morfe: reč, rek, rec, re, koji dolaze u oblicima: rečeš, rekla, recimo, reći. Morfem iz sa sadržajem 'kretanje iz unutrašnjosti prema van' ima npr. morfe iz, is, i u riječima: izletjeti, ispuzati, istupiti.

Različiti morfi koji služe kao izraz istomu morfemu zovu se alomorfi . Prema tomu odsječci reč, rek, rec, re alomorfi su morfema rek sa sadržajem 'usmeno priopćiti, kazati', a iz, is, i alomorfi su morfema iz sa sadržajem 'kretanje iz unutrašnjosti prema van' i svršenosti.

Alomorfi jednoga morfema mogu biti međusobno djelomično ili potpuno različiti. Potpuno različiti alomorfi jednoga morfema zovu se supletivni alomorfi. Takvi su npr. alomorfi ja , mi (oblik lične zamjenice za 1.1. množ.), kle, kun (u klela, kunem), čovjek, Ijud (u ljudi) itd.

Istom morfu može biti pridružen različit sadržaj. Npr. morfu i u reci 218 pridružen je sadržaj 'imperativ 2.1. jedn.; u konji 'nom. mn.' u glavi 'dat. jedn.'. Prema tomu, morf i u riječima reci, konji, glavi izraz je triju morfema.

Alomorfi jednoga morfema kojima se pridružuje isti gramatički sadržaj i 219 koji se mogu pojaviti u istoj okolini zovu se dublete. Dublete su npr. alomorfi oga i og u primjerima dobroga i dobrog.

Morfem može biti izrečen jednim morfom u jednom odsječku, a može biti u više njih, npr. oblik radi može biti 3.1. jedn. prezenta – radi i 2.1. imperativa – radi. Oznaka je sadržana u nastavku, dugom i , ali i u različitom naglasku osnovnog vokala: dugosila­zni, dugouzlazni. Oznaka izražena samo jednim odsječkom zove se neprekinuta (kon­tinuirana), a ona izražena u više odsječaka prekinuta (diskontinuirana).

Dvije su vrste morfema od kojih se riječi sastoje: korijenski i afiksalni.

Svaka riječ ima korijenski morfem (npr. glava, zemlja). On sadrži leksičko značenje riječi. Korijenski se morfem naziva i leksički morfem.

Afiksalni morfemi ili afiksi ne dolaze u svakoj riječi ili obliku riječi. Afiksal­ni su morfemi: prefiksi (npr. prekrasan, izbaciti), sufiksi (bolan, nosač), infiksi (sinovi, ježevi) i nastavci (klupa, ruke).

Afiksi imaju gramatičko značenje, pa se nazivaju funkcionalnim morfemima.

Morfemi se, dakle, povezuju u riječi, riječi u rečenice, rečenice u diskurz. Svaki morfem ima svoje određeno mjesto u riječi. Zbog toga je morfem "nepokretna" jedinica, za razliku od riječi koja se može premještati i koja u sastav rečenice ulazi kao samostalna jedinica. Fonemi, morfemi, riječi, rečenice i diskurz sastavne su, uzastopne jedinice, odsječci (segmenti) govornoga lanca. Jezična razina na kojoj se ostvaruju zove se zato odsječna (segmentna) jezična razina. Svaka je od tih jedinica odsječak govornoga lanca ovisno o tome kako se tekst analizira. U fonološkoj analizi je, na primjer, najmanji dio, odsječak teksta fonem (r-u-k-a), a u morfološkoj morfem (ruc-i) itd. Na nadodsječnoj (suprasegmentnoj) razini ostvaruju se na-glasne (prozodijske) jedinice (naglasak i zanaglasna dužina, v. § 75).

Na odsječnoj razini analiza se teksta može provoditi npr. na razini rečenice, na razini riječi, na razini morfema i na razini fonema. Analizirajmo npr. rečenicu Ptica pjeva.

Na razini rečenice imamo jednu jezičnu jedinicu: Ptica pjeva.
Na razini riječi dvije jedinice: Ptica/pjeva.
Na razini morfema četiri jedinice: Ptic/a pjev/a. Na razini fonema deset jedimca:P/t/i/c/a/p/j/e/v/a.

Jedan isti element, npr. fonem u, na svakoj od tih jezičnih razina druga je jedinica.:

  1. riječ, u rečenici npr. Došao je u grad,
  2. morfem, u riječi npr. ženu (akuz. jedn.), u (veznik),
  3. c. fonem, u riječi npr. luka, ženu, u (veznik).

OBLICI RIJEČI

Pri sporazumijevanju ista riječ dolazi u rečenici u različite odnose s drugim riječima. Pri tom se mijenja njezin izraz , ovisno o gramatičkom sadržaju koji mu se pridružuje, a leksičko značenje riječi ostaje neizmijenjeno. Usporedimo npr. ove dvije rečenice: R l Knjige treba čitati. R2 Knjigu treba čitati.

U Rl govori se o predmetima iste vrste kao i u R2, samo što se u R l govori o više predmeta, a u R2 o jednom. Tu nam razliku kazuju riječi knjige i knjigu.

Zamijeni li se u obje rečenice riječ čitati riječima služiti se, s malom će se promje­nom reda riječi, koja ni u čemu ne mijenja smisao rečenice, dobiti

R3 Knjigama se treba služiti. R4 Knjigom se treba služiti.

Zbog zamjene čitati riječju (riječima) služiti se zamjenjuje se i knjige knjigama, a knjigu knjigom.

U sve se četiri rečenice govori o predmetima iste vrste. To nam kazuje niz glasova knjig, koji je jednak u svima njima.

Dio riječi koji nosi leksičko značenje zove se osnova, odnosno oblična (morfolo­ška) osnova.

Različiti dijelovi riječi koji se nalaze iza osnove zovu se ( oblični) nastavci.

Prema tome, riječ se na morfološkoj razini sastoji od osnove i nastavka. U riječima npr. kopači i kopačica osnove su kopač- i kopačic-, a nastavci -i i -a.

I izostanak morfa može biti izraz. Tako je npr. u riječi grad sadržaj 'NA jedn. m. roda' izražen izostankom morfa nastavka, odnosno nultim morfom. U takvom se slučaju govorio nastavku nula.

Dijeljenje riječi na osnovu i nastavak zove se morfološka analiza riječi, a razina na kojoj se provodi morfološka razina.

Skup riječi koje se odnose na isti pojam a razlikuju se nastavkom zovu se oblici riječi. Kao predstavnik svih oblika s istom osnovom, kao osnovni (kanonski) oblik, uzima se onaj koji je najmanje ovisan o ostalim riječima. Na primjer od oblika knjiga, knjigu, knjigama, knjigom najsamostalniji je oblik knjiga. Stoga se kaže da su knjigu, knjigom, knjigama oblici riječi knjiga.

Riječ se upotrebljava na dvije osi:

  1. na sintagmatskoj osi, tj. s obzirom na ono što joj prethodi i na ono što slijedi te
  2. na paradigmatskoj osi, tj. s obzirom na druge riječi koje bi se mogle ostvariti na njezinu mjestu.

U sintagmatskom je smislu riječ kao dio govornoga lanca premjestiva značenjska jedinica. U paradigmatskom smislu riječ je kao dio rječničkoga blaga skup oblika koji se odnose na isti pojam, tj. paradigma jedne riječi.

Tako su npr. riječi knjiga, knjigu, knjigom svaka za sebe u govornom lancu poseban odsječak, posebna riječ, a kao dio rječničkoga blaga sve su to oblici iste riječi knjiga. Isto je tako svaki od oblika, hodam, hodajući, hodala si, hodat će, bijaše hodao, bio bih

hodao, bili bismo hodali sintagmatski posebna riječ, odnosno dvije ili tri riječi, a paradigmatski su to sve oblici riječi hodati.

Ukupnost odnosa između neke riječi s njezinim gramatičkim i semantičkim obilje­žjima (sintaktički potencijal) te njezine sintaktičke okoline naziva se valentnošću (po-vezivošću) riječi. S obzirom na broj povezivanj a, riječi su monovalentne i polivalentne (dvovalentne, trovalentne itd.).

Riječi koje se pojavljuju u različitim oblicima zovu se promjenljive, a one koje se javljaju uvijek u istom obliku nepromjenljive.