Uni Graz > Geisteswissenschaftliche Fakultät > Institut für Slawistik
 
Font size:      

Das Infix

Infiks

Duden

In|fix [auch: 'þÿþ], das; -es, -e [zu lat. infixum, 2.Part. von: infigereÿ= (hinein)geheftet] (Sprachw.): in den Wortstamm eingefügtes Sprachelement.

© 2000 Dudenverlag

Srpskohrvatski jezik 1972:

INFIKS (lat. infixum), ili umetak, glas ili skup glasova koji se umeće među druge glasove u reči ili među delove reči.

U književnom jeziku takvi su, npr., glasovi n, t, s i r koji se javljaju u deklinaciji imenica srednjeg roda kao što su

      ime, tele, nebo i veče,

gde se javljaju kao proširenje nastavaka:

      imena, te-leta i večera (jedn.) i nebesa (mn.),

ili skupovi glasova -ov- ili -ev-, koji se u promeni imenica m. r. javljaju kao umeci za građenje množine nekih imenica

      (sin, vuk, zid, ključ, kraj: sin-ov-i, vuk-ov-i, zid-og-i, ključ-ev-i, kraj-ev-i itd.).

INFIKSACIJA, umetanje infiksa između delova reči. Služi kap gramatičko sredstvo tvorbe oblika (ime: imena, imenu ...; grad: grad-ov-i, grad-ov-a, grad-ov-ima).

Srpskohrvatski jezik 1972: Srpskohrvatski jezik: Enciklopedijski leksikon / Redaktori i urednici Asim Peco, Živojin Stanojčić. – Beograd: Interpres. – 604 s.

Simeon 1969

Infiks

infiks m <1. infixus – usađen, – < infigere – bosti, usaditi (инфикс || Infix || infix || infixe || infisso || infijo) –

1. umetak, element koji je umetnut u glagolsku osnovu, npr. [n] u 1. iu-n-go, ta-n-go (naprama: tetigi);nj. sta-n-d (naprama: stehen) , bi , hr ; umetak ili umetanje kojega suglasnika između dva druga glasa, npr. (dijalekatski) streća mj. sreća kl ;

2. funkcionalni znak, obično morfološki, koji se umeće u slog a katkad i između dva sloga j, i to u tvorbi riječi ili oblika, npr. u k findo (fidi) – cijepati, kalati; afiks ili formativ* koji se umeće u sredinu riječi, katkada i u sam korijen mz , pg ; element derivacije ili morfološke determinacije koji se sastoji od jednoga ili od više fonema ili slogova, npr. n u relinquo : perf. reliqui;u eolskom λαμπάνω, atički λείπω; slog me u port. u futuru lembrar-me-hei = 1. meminero – hs. sjetit ću se (x prefiks, x sufiks) spr , v. nosni infiks, – usp, afiks, prefiks, sufiks, postfiks.

infiksacija f < infiks (r. инфиксация) – vrst afiksacije*, infiksalna tvorba riječi , tj. tvorba riječi pomoću infiksa*: postupak u tvorbi riječi kojim se u sredinu riječi umeće afiks (upravo: infiks) koji tu riječ proširuje te joj mijenja ili modificira značenje, npr. zapisati : zapis-iv-ati i sl. – usp. prefiksacija, sufiksacija.

infiksan, infiksni adj. < infiks (r. инфиксальный – e. infixal) – infiksalan; koji pripada infiksu ili koji sadrži infiks;

infiksni dio riječi (r. и-ая часть слова) – infiks;

infiksni morfem (r. инфиксальная морфема) – infiks kao značenjski, rječotvorni i oblikotvorni element riječi;

infiksna tvorba riječi (r. и-ое слово образование) – tvorba riječi pomoću infiksa, infiksno izvođenje riječi ili oblika, infiksacija*.

Simeon 1969: Simeon, Rikard. Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. I-II. – Zagreb: Matica hrvatska. – Knj. I: 1011 s. – Knj. II: 927 s.