Uni Graz > Geisteswissenschaftliche Fakultät > Institut für Slawistik
 
Font size:      

Zvonko Kovač, Zagreb

DSJEK ZA SLAVENSKE JEZIKE I KNJIŽEVNOSTI FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Prof. Dr. Zvonko Kovač
Institut für Slawistik der Philosophischen Fakultät –
Odsjek za slavistiku Filozofskog fakulteta

zkovac@ffzg.hr

13,00-14,00


Prema tekstovima više autora iz monografije Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (ur. S. Damjanović), Zagreb, 1998., str. 105-120, sastavio aktualni pročelnik Odsjeka za slavenske jezike i književnosti dr. Zvonko Kovač, red. prof.

Zvonko Kovač

Odsjek za slavenske jezike i književnosti po broju je zaposlenih među najvećima na Fakultetu, s najvećim brojem jezika i književnosti koji se na njemu studiraju i proučavaju. Sa svojih šest studijskih usmjerenja, odnosno studija, Odsjek danas “pokriva” gotovo sve slavenske jezike i/ili književnosti, pa prema ukupnom broju studenata (preko 600) slavistika predstavlja jednu od pet (kroatistika, anglistika, germanistika i povijest) najbrojnijih grupacija, a pribroje li se njima i studenti kroatistike, koji su također slavisti, slavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu studira danas u svim godištima oko 1400 studenata. Zajedno s Odsjekom za kroatistiku koristi se i jedna od najboljih knjižnica u Hrvatskoj s preko 170 000 svezaka (preko 125 000 knjiga i oko 45 000 časopisa i novina). Iako djeluje u skučenim prostornim uvjetima, u sastavu knjižnice Zavoda za slavensku filologiju nalazi se i čitaonica s vrijednom zbirkom rječnika, gramatika, enciklopedija i bibliografija, koja je otvorena za korisnike svakodnevno od 9 do 16 sati. Među prvih šest katedara na Filozofskom fakultetu g. 1874. osnovana je i Katedra za filologiju slavensku s osobitim obzirom na povijest jezika i literature hrvatske i srpske. Odsjek za slavenske jezike i književnosti razvio se iz Seminara za slavensku filologiju, koji počinje djelovati g. 1886. Od osnivanja do formiranja dvaju Odsjeka u aktualnom sastavu, naime Odsjeka za kroatistiku i Odsjeka za slavenske jezike i književnosti, slavenski su se jezici i književnosti studirali u različitim vidovima nastave i različitim studijima. Od najranijega doba, uz hrvatski i srpski jezik te slovenski jezik s književnostima, vidno mjesto u nastavi imalo je proučavanje staroslavenskoga jezika, ruskoga te poljskoga i češkoga jezika s književnostima. Tijekom desetljeća, uz katedre za južnoslavenske jezike i književnosti noseće katedre zagrebačke slavistike su Katedra za ruski jezik, Katedra za rusku književnost i Katedra za zapadnoslavenske jezike i književnosti te Lektorat ukrajinskoga jezika i književnosti. Planira se otvaranje lektorata za bjeloruski jezik i književnost te djelomična specijalizacija kojega zapadnoslaviste za lužičkosrpski jezik, čime bi se pokrilo cjelokupno područje slavenskih jezika i književnosti. U sastavu Odsjeka su i nastavnička mjesta za opću povijest književnosti i teoriju književnosti (Dubravka Oraić-Tolić) te metodiku nastave slavenskih jezika i književnosti (Mija Jagatić). Katedra za staroslavenski književni jezik u sastavu je današnjega Odsjeka za kroatistiku, ali se uključuje u nastavu slavistike i većega broja studija slavenskih jezika i književnosti. Razvojem studija pojedinih slavenskih jezika i književnosti, osnivale su se katedre prema kojima ćemo, uz informacije o slavističkim studijima, ukratko prikazati prošlost i sadašnjost slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Istočnoslavenski studiji

1. Katedra za ruski jezik i književnost

Ime utemeljitelja sveučilišne hrvatske slavistike Lavoslava Geitlera nužno će se naći na samom početku govora o nastavi nekoliko slavenskih jezika pa tako i ruskoga. Međutim, osnivač studija ruskoga jezika i književnosti bio je sveučilišni lektor Fran Celestin, koji je počeo predavati 1879. gramatiku ruskoga jezika i povijest ruske književnosti. Osobitu je pozornost poklanjao životu i djelu A. Puškina i J. Ljermontova, ali i tumačenju tekstova (npr. jedan kolegij nazvao Čitanje Eugenija Onjegina). Nakon Celestina, koji je predavao od 1876. do 1895. nije bilo lektora za ruski jezik sve do 1932., kada dolazi Vladimir Rozov, a u to vrijeme nastavu ruskoga jezika izvodili su Tomislav Maretić i Đuro Škarić. Sustavan studij ruske književnosti započinje nakon drugog svjetskog rata, kada je 1945. godine u okviru Slavenskoga seminara osnovana Katedra za ruski jezik i književnost, s predstojnikom Josipom Badalićem, koji je predavao rusku književnost od 1945. do 1959. Badalić je opsežno i kompetentno pisao o ruskim književnicima i istodobno prevodio s ruskoga.

2. Katedra za ruski jezik

Iako je slavist europskoga formata, Stjepan Ivšić, poznati profesor slavenske poredbene gramatike, u odnosu prema nastavi ruskoga jezika predstavljao određenu promjenu, tek će njegova nasljednica Antica Menac, utemeljiti suvremeni studij ruskoga jezika. Predavala je fonetiku i morfologiju te leksikologiju i frazeologiju suvremenoga ruskog jezika, bila je mentorom mnogim magistrantima i doktorandima, autor udžbenika i rječnika te prevoditelj poezije. Kada se g. 1961. osnivaju posebne katedre za jezik i književnost, Antica Menac postaje prvom predstojnicom Katedre za ruski jezik, a do 1985. sintaksu i stilistiku suvremenoga ruskog jezika predavao je Rikard Simeon, autor poznatoga Enciklopedijskoga rječnika lingvističkih naziva. Predstojnik Katedre do 2001. bio je Milenko Popović, koji predaje akcentologiju i tvorbu riječi, kao i fonetiku i morfologiju ruskoga jezika, seminar iz ruskog jezika te osnove staroslavenskoga za rusiste; mentor je magistrantima i doktorandima, kao i voditelj projekta o istraživanju istočnoslavenskih jezika. Aktualna predstojnica Katedre za ruski jezik Željka Fink-Arsovski bavi se frazeologijom, leksikologijom i kontaktnom lingvistikom, predaje sintaksu i vodi seminare iz sintakse suvremenoga ruskog jezika. Vrstan stručnjak ruskoga jezika Malik Mulić predavao je akcentologiju i historijsku gramatiku ruskoga jezika, što je sada specijalističko područje docentice Natalija Vidmarović, koja održava i predavanja iz kulture i civilizacije Rusije. Odnedavna je na Katedru primljena i asistentica za ruski jezik Željka Čelić. Metodikom nastave ruskoga jezika bavio se godinama Miho Skljarov, a sada je predaje Mija Jagatić. Na Katedri su djelovali i djeluju brojni lektori, među najistaknutijima su Renata Volos, Radomir Venturin i Milica Bukarica, a stalno zaposlene su Nastja Poljak i Irina Mironova-Blažina te Elvira Ratković koja predaje i uvod u lingvistiku.

3. Katedra za rusku književnost

Badalićev nasljednik Aleksandar Flaker još je više od svoga prethodnika promovirao hrvatsku rusistiku i slavistiku diljem slavističkoga svijeta. Na matičnom fakultetu predavao je punih četrdeset godina – od 1949. do 1989. te bio predstojnik Katedre za rusku književnost od njezina osnutka g. 1961. do umirovljenja, pa se bez pretjerivanja može reći da su svi rusisti mlađega i srednjega naraštaja izašli «ispod Flakerove kabanice». Kao znanstvenik koji se može pohvaliti i širinom i dubinom svojega znanstvenoga opusa, Flaker je izborio zagrebačkoj rusistici istaknuto mjesto i u europskim relacijama. U nastavi i znanstvenom radu zagovarao je poredbene istraživačke metode s ciljem da i hrvatska književnost dobije dolično mjesto u bavljenju književnim poslom. Stručnjak za staru rusku književnost bio je Malik Mulić, a aktualna predstojnica Katedre za rusku književnost Živa Benčić posvetila se istraživanju ruskoga književnoga baroka, a kasnije i ruskoga pjesništva 20. stoljeća. Profesorica Magdalena Medarić svoj je nastavni i znanstvenoistraživački interes usmjerila na rusku prozu 19. i 20. stoljeća, dok profesor Josip Užarević predaje uvodne i teorijsko-analitičke kolegije (najviše na građi ruske književnosti 20. stoljeća. Katedra ima dva istaknuta projekta: Zagrebački pojmovnik kulture i Leksikon slavenskih književnosti, na kojima rade znanstvene novakinje Sonja Ludvig i Jasmina Vojvodić.

4. Katedra za ukrajinski jezik i književnost

Lektorat ukrajinskoga jezika počeo je djelovati na Filozofskom fakultetu pri Katedri za ruski jezik od 1964. godine, da bi 2001. bila osnovana i Katedra za ukrajinski jezik i književnost, s predstojnikom Milenkom Popovićem, koji je od 1997. bio i voditelj novootvorenoga četverogodišnjega studija. Uz brojne inozemne lektore, najviše su razvoju ukrajinistike doprinijeli viša lektorica Rajisa Trostinska, koja uz jezične vježbe predaje fonetiku i elementarnu gramatiku suvremenoga ukrajinskog jezika, asistentica Oksana Timko, kao i brojni vanjski suradnici Evgen Paščenko, Dubravka Poljak-Makaruha, Vladimir Kubinski i Jurij Lisenko. Djelatnici i suradnici Katedre najviše su pozornosti, do sada, posvetili rusko-ukrajinskim jezičnim specifičnostima u odnosu na hrvatske, kao i hrvatsko-ukrajanskim kulturnim vezama. Iako na samom početku, studij ukrajinskoga jezika i književnosti nailazi na lijep interes hrvatskih studenata i javnosti.

Zapadnoslavenski studiji

1. Katedra za zapadnoslavenske jezike i književnosti

Studiranje zapadnoslavenskih jezika i književnosti, osobito češkoga i poljskoga, bilo je od samoga početka vezano uz predavače Katedre, odnosno programe i lektore Seminara za slavensku filologiju. Prvi profesor zagrebačke slavistike Čeh Lavoslav Geitler svojim je predavanjima obuhvaćao i određena bohemistička područja, a značajnu je pozornost posvećivao i poljskom jeziku. Sličan je interes imao i Fran Celestin, koji je i prvi predavač polonističkih kolegija na Filozofskom fakultetu te je u više navrata predavao poljski jezik i analizirao djela poljskih klasika. Za početak redovitije nastave češkoga i poljskoga jezika s književnostima uzima se g. 1919. kada se otvaraju lektorati, dok se slavisti širega spektra interesa, kako je to bilo tada uobičajeno, također dotiču bohemističke i polonističke problematike (Fran Ilešić, Tomo Maretić, Stjepan Ivšić i Josip Vrana). Prvi lektor češkoga bio je Stjepan Muslin, a najsvjetliji lik hrvatske polonistike onoga doba bio je Julije Benešić, koji je kao lektor i prevoditelj razvio značajnu polonističku djelatnost i postao pojam kada je riječ o poljsko-hrvatskim kulturnim vezama.

Međutim, tek će osnivanjem studija i Katedre za zapadnoslavenske jezike i književnosti započeti sustavnije zanimanje za te jezike i književnosti. Nakon Josipa Hamma i Ljudevita Jonkea, koji organiziraju nastavu i, uz svoje osnovne predmete, predaju pojedine kolegije iz polonistike i bohemistike, javljaju se nove generacije znanstvenika, lektora i predavača koje obilježava razvoj zasebnih studijskih usmjerenja, odnosno studija pojedinih jezika i književnosti. Ak. god. 1967./68. osniva se posebna Katedra za zapadnoslavenske jezike i književnosti sa studijima bohemistike i polonistike. Prvi i dugogodišnji predstojnik Katedre bio je istaknuti povjesničar poljske književnosti prevoditelj Zdravko Malić, a od 1995./96. tu dužnost obnaša Dubravka Dorotić-Sesar.

2. Studij češkoga jezika i književnosti

Pravi je utemeljitelj suvremene hrvatske bohemistike Ljudevit Jonke, poznatiji kao profesor hrvatskoga jezika. Bohemistički opus prof. Jonkea je zapažen: zaslužan je prije svega za sustavnu recepciju češke književnosti u hrvatskoj, kao i recepciju hrvatskih klasika (posebno Šenoe i Krleže) u Češkoj. Osim njega, češki jezik i književnost predavali su kraće vrijeme Božidar Šritek, Dušan Karpatský i Zdenka Kuruzová-Ribarova. Od 1969./70. kao asistent na češkoj književnosti na bohemistici počinje raditi danas poznati prevoditelj i viši predavač Predrag Jirsak, koji se posebno bavi teorijom književnosti i praškim strukturalizmom, a zadužio je našu sredinu i višegodišnim predanim uredničkim radom u časopisu Umjetnost riječi. Od 1972./73. do danas jezične vježbe iz češkoga jezika za sva godišta studija kontinuirano vodi lektorica Renata Rehor-Kuhar, koja se bavi i prevođenjem suvremene češke proze i poezije. Po odlasku Z. Ribarove 1976. godine je kao asistentica za češki jezik na bohemistiku primljena Dubravka Dorotić-Sesar. Uz seminare iz češkoga jezika preuzela je i teorijsku nastavu (fonologiju, morfologiju, sintaksu), kao i seminar iz prevođenja. U znanstvenome se radu pretežno bavi komparativno-slavističkim pitanjima, posebno jezičnom standardizacijom, pregledom povijesti književnoga jezika, te književnošću. Dubravka Dorotić-Sesar voditelj je projekta o proučavanju zapadnoslavenskih jezika, na kojemu rade znanstveni novaci Ivana Vidović Bolt, Siniša Habjanec i Petar Vuković. Kao asistent za češku književnost od 1987. godine radi Katica Ivanković. Od lektora stalno je zaposlen Alen Novosad, a kao ugovorna lektorica Slavimira Ribarova. Studij češkoga jezika i književnosti, po zainteresiranosti i broju studenata, jedan je od naših najpopularnijih slavističkih studija.

3. Studij poljskoga jezika i književnosti

Poljski specijalizant, zaljubljenik u Gombrowicza, utemeljitelj časopisa za svjetsku književnost Književna smotra, daroviti prevoditelj poljske poezije i proze, profesor Zdravko Malić, ostao je mnogim naraštajima studenata polonistike u trajnom sjećanju. Nakon što se utemeljuje zaseban polonistički studij (g. 1967.), profesor Malić osim sustavnih predavanja iz poljske književnosti vodi seminare i prijevodne vježbe te predaje poljsku gramatiku. Jezične vježbe iz poljskoga jezika više godina predavale su Miroslava Vukadinović i Jadwiga Stadnikiewicz-Kerep, a sada su stalno zaposlene lektorice Barbara Kryżan-Stanojević i Jolanda Sychowska-Kavedžija, koje intenzivno surađuju s poljskim sveučilišnim centrima (organiziraju terensku nastavu, nastupaju na znanstvenim skupovima). Kao ugovorni lektor djeluje i Henryk Jaroszewicz. Od 1977. godine u studij se uključuje današnja docentica za poljski jezik Neda Pintarić, koja predaje kolegije iz opisne gramatike poljskoga te uvodi Pragmatiku poljskoga jezika. God. 1981. na Katedru dolazi sadašnji docent za poljsku književnost Dalibor Blažina, koji nakon prerane smrti prof. Malića preuzima sve kolegije iz poljske književnosti, a u svom znanstvenom radu posebno se bavio pitanjima poljske drame i kazališta. Na katedri odnedavna djeluje i asistentica za poljsku književnost Đurđica Čilić. Studij poljskoga jezika i književnosti ima već lijepu tradiciju kao samostalan studij, pa su i veze s poljskim znanstvenicima, osobito iz Krakova i Varšave, vrlo intenzivne i plodne.

4. Studij slovačkoga jezika i književnosti

Višegodišnji lektorat i studijsko usmjerenje u okviru bohemistike od ak. god. 1997./98. prerasta u samostalan studij, s vrlo angažiranim gostujućim predavačem (lektorom) Emilom Horakom i asistenticom za slovačku književnost Zrinkom Stričević-Kovačević, koja je primljena na Katedru 1994. godine i završila poslijediplomski studij književnosti u Bratislavi, gdje se također specijalizira za slovački jezik znanstveni novak Siniša Habjanec. Odnedavno je izabrana stalna lektorica za slovački jezik Maria Kursar, a na studiju slovačkoga jezika i književnosti predano djeluje i ugovorna lektorica Elena Melušová. Posebnu brigu oko ustanovljenja i razvoja studija slovakistike vodi predstojnica Katedre za slavenske jezike i književnosti Dubravka Dorotić-Sesar, pa s pravom možemo očekivati u dogledno vrijeme adekvatno kadrovsko ekipiranje studija i zapažene rezultate proučavanja hrvatsko-slovačkih jezičnih, književnih i kulturnih odnosa.

Južnoslavenski studiji

Južnoslavenski jezici i književnosti studirali su se na Sveučilištu u Zagrebu uglavnom uz problematiku hrvatskoga jezika i književnosti, odnosno na Katedri za hrvatski i srpski jezik i književnost, kasnije na Odsjeku za jugoslavenske jezike i književnosti. Osnivanjem Odsjeka za kroatistiku g. 1992. Odsjek za slavenske jezike i književnosti uključuje u svoj sastav Lektorat bugarskoga jezika i književnosti, Katedru za makedonski jezik i književnost, Katedru za slovenski jezik i književnost te Katedru za srpsku i crnogorsku književnost. Nastava iz problematike bosanske književnosti studira se u sklopu kolegija iz poredbene povijesti južnoslavenskih književnosti ili drugim izbornim kolegijima. Uz postojeće stručnjake i kolegije za slavensku književnu komparatistiku, otvoreno je i mjesto za poredbeno slavensko jezikoslovlje (s naglaskom na južnoslavenske jezike). Od ak. god. 1995./96. Odsjek za slavenske jezike i književnosti, pored jednojezičnih studija rusistike, polonistike, bohemistike te ukrajinistike i slovakistike, organizira jednopredmetni studij slavistike, kojemu su osnovica upravo spomenuti jednojezični studiji, s nekoliko općeslavističkih predmeta te mogućnošću izbora jednoga od južnoslavenskih jezika i književnosti kao B-predmeta. Od 1998./99. godine osamostaljuje se dvopredmetni studij slavistike (s težištem na južnoslavenskim jezicima i književnostima), koji ima naglašenu unutarnju fleksibilnost, nastava se izvodi jednogodišnjim izbornim kolegijima (s tendencijom prema semestralnim kolegijima). Otvorenošću prema općeslavističkim predmetima i trećemu slavenskom jeziku te osobito mogućnošću kombiniranja s drugim studijskim grupama, naročito onima na kojima se studiraju ostali slavenski jezici i književnosti, dvopredmetni studij južne slavistike omogućuje iskorake u nastavnom i znanstvenom angažmanu - u svemu usporedive sa studijima slavistike na stranim sveučilištima, a studentima daje priliku kompleksnijega studija prema srednjoeuropskim tradicijama, pa i zapadnim uzorima.

1. Lektorat bugarskoga jezika i književnosti

Iako su hrvatski makedonisti, osobito Petar Kepeski, koji je prevodio s bugarskoga i napisao pregled bugarske književnosti (za poznatu zagrebačku Povijest svjetske književnosti) ispunjavali djelomično i zadaću bugaristike, tek dolaskom lektora iz Bugarske Konstantina Oruša, od 1996./97. godine, bugarski jezik i književnost postaje punopravnim predmetom na studiju slavistike i jedan od izbornih kolegija na Fakultetu. Uz Konstantina Oruša, koji se u našoj sredini angažirano bavio bugarskom književnošću, kao vanjska suradnica uključena je i Rumjana Sedefčeva-Meštrović.

2. Katedra za makedonski jezik i književnost

Samostalna Katedra za makedonski jezik i književnost osnovana je u ak. god. 1967/1968. i djelovala je u Slavenskom institutu, odnosno bivšem Odsjeku za jugoslavenske jezike i književnosti. Dosadašnji predstojnici Katedre bili su Ivo Frangeš i Petar Kepeski, a sadašnji je voditelj Borislav Pavlovski, naš ponajbolji prevoditelj s makedonskoga te specijalist za dramu i kazalište u južnoslavenskim kulturama, koji predaje makedonsku književnost od 1978. godine. Borjana Prošev-Oliver radi na Katedri kao stalni lektor za makedonski jezik od 1986. godine. Nastava iz makedonskog jezika sastoji se od predavanja o povijesti makedonskoga jezika i pravopisno-gramatičkim načelima te jezičnih vježbi. U razdoblju djelovanja P. Kepeskoga na Katedri, makedonska književnost tumačena je s književnopovijesnoga aspekta kao kronologijska cjelina. Profesor Borislav Pavlovski proveo je u seminarima, a kasnije i u predavanjima koncept tematskih cjelina, što je ostalo njegovom trajnom radnom praksom, a u svom prevoditeljskom i znanstvenom djelovanju najveću pozornost posvećivao je sistematizacijama pojedinih dionica makedonske književnosti te hrvatsko-makedonskim poredbenim temama. Za makedonski jezik je kao vanjska suradnica angažirana docentica Avgustina Hajdić s Filozofskoga fakulteta u Zadru.

3. Katedra za slovenski jezik i književnost

Prva su predavanja iz povijesti slovenske književnosti održana 1880. godine, kada je Fran Celestin studentima predstavio F. Prešerena. Vrlo istaknuti profesori slovenistike bili su Fran Ilešić, od 1919. prvi habilitirani profesor za slovenski jezik i književnost te zaslužni profesor Fran Petre (koji je uglavnom predavao slovensku književnost te organizirao Katedru u modernom smislu). Kraće su vrijeme slovensku književnost predavali danas ugledni slavist Jože Pogačnik i Krešimir Nemec, a trajnije su djelovali profesor Aleksandar Šljivarić i prerano preminuli Ivan Cesar. Karakateristični su za njihov nastavni i znanstveni rad pregledi i odabrana poglavlja iz slovenske književnosti te problemski seminari o pojedinim piscima, osobito iz novije i suvremene slovenske književnosti. Slovenski jezik predaje se na Fakultetu kontinuirano već više desetljeća (lektori su bili i danas poznati jezikoslovci, npr. Jože Toporišić), a od 1974. godine trajno je zaposlena na mjestu lektora za slovenski jezik Milojka Jakomin-Granić. U novom studiju slavistike, od 1995. godine, odnosno od 1996. godine kao voditelj Katedre, brigu oko daljnjega razvoja slovenistike te seminare i predavanja iz slovenske književnosti preuzeo je profesor Zvonko Kovač, povjesničar južnoslavenskih književnosti, koji se u svojim istraživanjima posebno bavi problemima interpretacije književnosti i metodologijom južnoslavenske poredbene i interkulturne povijesti književnosti. Od ak. god. 1999./2000. na Katedri djeluje i asistentica Anita Peti-Stantić, s težištem rada na poredbenom južnoslavenskom jezikoslovlju, a od 2000./01. uključuje se u nastavu i ugovorna lektorica za slovenski jezik Mateja Tirgušek. Novi studij obogaćuju i povremena gostovanja slovenista iz Ljubljane i Maribora.

4. Katedra za srpsku i crnogorsku književnost

Godine 1874. osnovana je Katedra za filologiju slavensku s osobitim obzirom na povijest jezika i literature hrvatske i srpske, a već sljedeće ak. godine iz te će se katedre izdvojiti Katedra za hrvatski i srpski jezik i književnost. U sklopu te Katedre, koja će s vremenom doživljavati brojna preimenovanja i imati različit organizacijski status na Filozofskom fakultetu, formirat će se 1956. godine Seminar za srpsku književnost, od 1960. Katedra, a od 1980. Katedra za srpsku i crnogorsku književnost. Važniji predstojnici Katedre bili su jedan od njezinih utemeljitelja Vice Zaninović i začetnik moderne hrvatske serbistike i poredbene južnoslavistike Franjo Grčević, dugogodišnji predstojnik, koji predaje noviju srpsku književnost od 1961. do umirovljenja 1994. godine. Franjo Grčević bio je utemeljitelj i višegodišnji direktor Zagrebačke slavističke škole, kao i voditelj međunarodno afirmiranoga projekta o komparativnom proučavanju južnoslavenskih književnosti. Srpsku književnost predavali su i gotovo svi profesori hrvatske književnosti, od Armina Pavića i Đure Šurmina do Branka Vodnika i Antuna Barca (s tom se praksom prekida tek nakon Drugog svjetskog rat), a u novije doba pored spomenutih voditelja Katedre, s njezina naslova predavali su Milorad Flegar i Zvonko Kovač, koji i danas prema programima Katedre održava predavanja i vodi seminare iz poredbeno-južnoslavističke problematike. Predstojnik Katedre za srpsku i crnogorsku književnost je od 1994. godine profesor Dušan Marinković, vrstan nastavnik i povjesničar književnosti posebno zainteresiran za književnost 20. stoljeća, koji vodi seminare i predavanja iz novije srpske i crnogorske književnosti još od 1975. godine. Ak. god. 2001./2002. srpski jezik je predavao kao vanjski suradnik profesor slavistike u Grazu Branko Tošović, a kao asistentica za srpsku i crnogorsku književnost zaposlena je Željka Vukajlović.